Gyula Nemes

U svojem najnovijem filmu redatelj Gyula Nemes svoju prethodnu vizualnu studiju iz ‘The Dike of Transience’ nastavlja filmom srodne tematike i forme. Opet u grubim crno-bijelim slikama, nailazimo na dojmljive likove koji žive u brodovima-kućama pokraj budimpeštanske brane Kopaszi. Melankolično okruženje koje nestaje i specifična poetičnost lokacije intenzivirana je soundtrackom u izvedbi članova željezničarskog benda Dunakeszi. Sniman od 1998. do 2007., film rječito ilustrira način na koji dobri duh grada nepovratno nestaje zbog planova za rušenje toga dijela Budimpešte.

Gyula Nemes rođen je 1974. godine u Vácu u Mađarskoj. Studirao je češku i mađarsku književnost, a istovremeno i teoriju filma na ELTE-u u Budimpešti. Godine 2007. završio je studij dokumentarnog filma na FAMU u Pragu, u klasi Věre Chytilove i Karela Vacheka. Debitirao je kratkim filmom ‘Parrot’ (2001.) prema djelu Bohumila Hrabala. Njegov film ‘The Dike of Transience’ prikazan je na natjecanju kratkog dokumentarnog filma u Karlovym Varyma 2004. godine. Njegovo ostvarenje ‘My One and Onlies’ (2006.) prikazano je na Tjednu kritike u Veneciji.